Da
bi ste gradili pluskvamperfekat u nemačkom jeziku, neophodno je da dobro poznajete preterit; pogledajte ovde; da znate pomoćne i modalne glagole u preteritu; da dobro znate kako se pravi perfekat; pogledajte ovde; tačnije glagole u participu perfekta, pogledajte ovde. Zato je neophodno da dobro prostudirate prethodna dva posta preterit i perfekat pre nego što se upustite u pluskvamperfekat, davno prošlo vreme u nemačkom jeziku. Takođe, dobro obratite pažnju i na slabe i na jake glagole. Jednostavno, slabi glagoli su oni koji se slabo menjaju, pravilni dok su jaki glagoli nepravilni glagoli. Kao što smo u prethodnim postovima naglasili; perfekat se koristi često i najviše u govoru, dok sa preteritom ćete se najčešće susretati kad čitate knjige i novine. Naravno ponekad građani Nemačke koriste preterit i u govoru jer je kraćeg gramatičkog oblika i jednostavniji, posebno kad koriste pomoćne i modalne glagole kao regularne glagole. Koliko tačno se koristi preterit u govoru to najčešće zavisi i od dela nemačkog govornog područja gde se govori nemački jezik. U svakom slučaju naš savet vam je kada se govori o prošlosti oslanjajte se više na perfekat kada govorite ali učite i preterit oblike glagola da bi ste razumeli šta čitate. Ali što je to pluskvamperfekat? To je kao i u srpskom jeziku davno prošlo složeno vreme; glagolski oblik koji označava radnju koja se izvršila pre neke druge radnje. Pluskvamperfekat se ne koristi baš često u nemačkom jeziku kao i u srpskom jeziku.
- Nachdem sie auf der Bank gewesen waren, gingen sie in ein Lederwaren Geschäft. – Pošto su bile u banci, išle su u prodavnicu kožne robe.
- Anna war schon gegangen, als der Chef hat nach ihr gefragt. – Anna je već izašla kad je šef pitao za nju.
Ovaj put pluskvamperfekt se desio pre perfekta. Iako bi ovaj oblik rečenice pre bio sa preteritom radi kraćeg gramatičkog oblika.
- Anna war schon gegangen, als der Chef nach ihr fragte. – Anna je već izašla kad je šef pitao za nju.
Kod perfekta u nemačkom jeziku, pomoćni glagol uvek stoji na drugom mestu u rečenici dok particip perfekta stoji na kraju rečenice. Međutim, to pravilo može biti promenjeno kroz pravila slaganja složenih rečenica, dok je očigledno da se pluskvamperfekat uglavnom gradi u složenim rečenicama. O složenim rečenicama i njihovom redosledu reči ćemo pisati u nekim od narednih postova. Za sada pogledajte primer koji smo već imali:
- Nachdem sie auf der Bank gewesen waren, gingen sie in ein Lederwaren Geschäft. – Pošto su bile u banci, išle su u prodavnicu kožne robe.
Glagol u participu ne stoji na kraju rečenice, čak je stavljen pre pomoćnog glagola jer pravilo za glagol da stoji uvek na drugom mestu kod složenih rečenica nije slučaj. Takođe obratite pažnju da rečenice u pluskvamperfektu poput složenih rečenica često sadrže neke od veznika kao što su als, weil, wenn, ob, das, nachdem itd.
Pošto ćete kod pluskvamperfekata često koristiti pomoćne glagole u preteritu, podsetimo se kako oni glase:
Pomoćni Glagoli U Preteritu
sein – biti
ich
war – ja bejah
du
warst – ti bejaše
er/sie/es
war – on/ona/ono bejaše
wir
waren – mi bejasmo
ihr
wart – vi bejaste
sie/Sie
waren – oni/Vi bejahu/bejaste
haben – imati
ich hatte – ja imah
du
hattest – ti imaše
er/sie/es
hatte – on/ona/ono imaše
wir
hatten – mi imasmo
ihr
hattet – vi imaste
sie/Sie
hatten – oni/Vi imahu/imaste
werden – postati
ich wurde – ja postadoh
du
wurdest – ti postadee
er/sie/es
wurde – on/ona/ono postade
wir
wurden – mi postadosmo
ihr
wurdet – vi postadoste
sie/Sie
wurden – oni/Vi postadoše/postadoste
Ali
kako da kažemo biti, imati i postati u pluskvamperfektu?
Pomoćni Glagoli U Pluskvamperfektu
sein – biti
ich war gewesen – ja bejah bio
du
warst gewesen – ti
bejaše bio
er/sie/es
war gewesen –
on/ona/ono bejaše bio/bila/bilo
wir
waren gewesen –
mi bejasmo bili
ihr
wart gewesen – vi
bejaste bili
sie/Sie
waren gewesen –
oni/Vi bejahu/bejaste bili
haben
– imati
ich hatte gehabt – ja bejah imao
du
hattest gehabt –
ti bejaše imao
er/sie/es
hatte gehabt –
on/ona/ono bejaše imao
wir
hatten gehabt – mi
bejasmo imali
ihr
hattet gehabt – vi
bejaste imali
sie/Sie
hatten gehabt –
oni/Vi bejahu/bejaste imali
werden
– postati
ich war geworden – ja bijah postao
du
warst geworden – ti bejaše
postao
er/sie/es
war geworden – on/ona/ono bejaše postao
wir
waren geworden – mi
bejasmo postali
ihr
wart geworden – vi
bejaste postali
sie/Sie
waren geworden –
oni/Vi bejahu/bejaste postali
A
kako se prave modalni glagoli u pluskvamperfektu?
Pomoćni Glagoli U Pluskvamperfektu
dürfen – smeti
ich hatte gedurft – bejah smeo
du
hattest gedurft – bejaše smeo
er/sie/es
hatte gedurft – on/ona/ono bejaše smeo/smela/smeo
wir
hatten gedurft – bejasmo smeli
ihr
hattet gedurft – bejaste smeli
sie/Sie
hatten gedurft – oni/Vi bejahu/bejaste smeli
können –
moći
ich hatte gekonnt – bejah mogao
du
hattest gekonnt – bejaše mogao
er/sie/es
hatte gekonnt – on/ona/ono bejaše mogao/mogla/moglo
wir
hatten gekonnt – bejasmo mogli
ihr
hattet gekonnt – bejaste mogli
sie/Sie
hatten gekonnt – oni/Vi bejahu/bejaste mogli
mögen – mariti
ich hatte gemocht – bejah mario
du
hattest gemocht – bejaše mario
er/sie/es
hatte gemocht – on/ona/ono bejaše mario/marila/marilo
wir
hatten gemocht – bejasmo marili
ihr
hattet gemocht – bejaste marili
sie/Sie
hatten gemocht – oni/Vi bejahu/bejaste marili
müssen –
morati
ich hatte gemußt – bejah morao
du
hattest gemußt – bejaše morao
er/sie/es
hatte gemußt – on/ona/ono bejaše morao/morala/morao
wir
hatten gemußt – bejasmo morali
ihr
hattet gemußt – bejaste morali
sie/Sie
hatten gemußt – oni/Vi bejahu/bejaste morali
sollen –
trebati
ich hatte gesollt – bejah trebao
du
hattest gesollt – bejaše trebao
er/sie/es
hatte gesollt – on/ona/ono bejaše trebao/trebala/trebao
wir
hatten gesollt – bejasmo trebali
ihr
hattet gesollt – bejasmo trebali
sie/Sie
hatten gesollt – oni/Vi bejahu/bejaste trebali
wollen –
hteti
ich hatte gewollt – bejah hteo
du
hattest gewollt – bejaše hteo
er/sie/es
hatte gewollt – on/ona/ono bejaše hteo/htela/htelo
wir
hatten gewollt – bejasmo hteli
ihr
hattet gewollt – bejaste hteli
sie/Sie
hatten gewollt – oni/Vi bejahu/bejaše hteli
wissen –
znati
ich hatte gewusst – bejah znao
du
hattest gewusst – bejaše znao
er/sie/es
hatte gewusst – on/ona/ono bejaše znao/znala/znalo
wir
hatten gewusst – bejasmo znali
ihr
hattet gewusst – bejaste znali
sie/Sie
hatten gewusst – oni/Vi bejahu/bejaše znali
Kao što smo već naveli, ukoliko znate da gradite perfekat, znate preterit; onda je pravljenje pluskvamperfekta lako. Listu glagola koja koristi pomoćni glagol sein - biti i listu participa glagola pogledajte u prethodnom postu o perfektu, pogledajte ovde. Isto važi i za pluskvamperfekat.
Nema komentara:
Objavi komentar