Imenice ili i sostantivi na italijanskom jeziku predstavljaju reči koje označavaju osobe, stvari, mesta, pojave, ideje i slično. Kao i u mnogim drugim jezicima, imenice u italijanskom jeziku se razlikuju prema rodu, broju i funkciji u rečenici. Njihovo pravilno korišćenje je ključno za razumevanje i pravilnu komunikaciju na italijanskom jeziku. Pravilno razumevanje i upotreba imenica u italijanskom jeziku omogućiće vam da bogatije i preciznije izražavate svoje misli. Redovno vežbanje i izloženost italijanskom jeziku su ključ uspeha, zato učite nove i ponavljajte one koje znate imenice svaki dan. Nemojte sebi dozvoliti da postoji nešto u vašem domu, a da vi ne znate kako se ta stvar kaže na italijanskom jeziku. Neke imenice kad se kažu na italijanskom jeziku mogu imati dosta sličnosti sa drugim stranim jezicima, neke imenice se pišu interesantno dok vam neke mogu zvučati smešno ili totalno odgovarati melodično.
Međutim, imenice u italijanskom jeziku se nikad ne uče kao same imenice. Uz njih uvek idu i druga gramatička pravila što čini i određuje imenicu mnogo dublje i jasnije. Kao prvo, u italijanskom jeziku imenice mogu biti maschile - muškog ili femminile ženskog roda. Kad je u pitanju srednji rod, kao što to imate u srpskom jeziku, ali i u nemačkom jeziku, engleskom jeziku i mnogim drugim, u italijanskom jeziku nemate srednji rod. Inače, rod imenica ne mora uvek da odgovara stvarnom rodu onoga na šta imenica ukazuje. Obratite pažnju da rodovi u italijanskom jeziku nisu isti kao u srpskom jeziku, pogotovo što nemaju srednji rod. Ali zato postoje neka gramatička pravila koja vam mogu olakšati prepoznavati rod imenica.
Imenice muškog roda obično se završavaju na -o u jednini:esempio - primer
libro - knjiga
ragazzo - dečak
Imenice ženskog roda obično se završavaju na -a u jednini:
casa - kuća
ragazza - devojka
scuola - škola
Međutim, postoje i izuzeci i posebni slučajevi. Na primer, imenice koje se završavaju na -e mogu biti takođe muškog roda ili ženskog roda:
notte - noć - ženski rod
dente - zub - muški rod
Postoje imenice koje imaju identičan oblik za oba roda, ali se njihov rod prepoznaje iz konteksta:
turista - turista — turista je muškog roda ako kažemo il turista i ženskog roda ako kažemo la turista.
Međutim, postoji još dosta stvari koje trebate znati po pitanju roda u italijanskom jeziku, zato pogledajte prethodnu lekciju ovde. Isto tako, mnogo je važno znati broj imenice, tj. imenice u italijanskom jeziku mogu biti u singolare – jednini ili plurale – množini, kao i u drugim stranim jezicima. Čak postoje i pravila za formiranje množine, koja nisu toliko komplikovana kao na primer u nemačkom jeziku zbog izuzetaka.
Imenice muškog roda koje se završavaju na -o u jednini menjaju se u -i u množini:
libro - knjiga → libri, ragazzo - dečak → ragazzi
Imenice ženskog roda koje se završavaju na -a u jednini menjaju se u -e u množini:
casa - kuća → case, ragazza - devojka → ragazze
Imenice oba roda koje se završavaju na -e u jednini menjaju se u -i u množini:
notte - noć → notti, dente - zub → denti
Međutim, obratite pažnju na izuzetke u množini. Imenice stranog porekla kao na primer imenice film ili kompjuter se ne menjaju u množini:
il film → i film, il computer → i computer
Isto tako, skraćene imenice takođe ostaju nepromenjene:
la foto - fotografija → le foto, l'auto - automobil → le auto
Određeni I Neodređeni Članovi U Italijanskom Jeziku
Određeni članovi
Muški rod:
Jednina: il, lo, l'
il libro - knjiga
lo studente - student
l'amico - prijatelj
Množina: i, gli
i libri - knjige
gli studenti - studenti
gli amici - prijatelji
Ženski rod:
Jednina: la, l'
la casa - kuća
l'amica - prijateljica
Množina: le
le case - kuće
le amiche - prijateljice
Neodređeni članovi
Muški rod:
Jednina: un, uno
un libro - jedna knjiga
uno studente - jedan student
Ženski rod:
Jednina: una, un'
una casa - jedna kuća
un'amica - jedna prijateljica
Međutim, ovo je u najkraćim crtama. Postoji još mnogo toga kad su u pitanju članovi u italijanskom jeziku, kad se šta upotrebljava i koji su izuzeci kao i partitivni članovi. Zato, dobro prostudirajte prethodni post, pogledajte ovde.
Imenice u italijanskom jeziku mogu se svrstati u nekoliko kategorija na osnovu značenja i upotrebe. Ovo su neke od kategorija.
1. Zajedničke imenice - sostantivi comuni
Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, kao što su objekti, mesta ili bića:
la città – grad
il ragazzo – dečak
il fiore – cvet
2. Vlastite imenice - sostantivi propri
Vlastite imenice odnose se na specifična imena ljudi, mesta, organizacija ili događaja i uvek se pišu velikim početnim slovom:
Roma - Rim
Maria - Marija
l'Italia - Italija
3. Apstraktne imenice - sostantivi astratti
Ove imenice izražavaju ideje, osećanja, stanja ili osobine koje se ne mogu opipati:
la felicità – sreća
la libertà – sloboda
l'amore – ljubav
4. Konkretne imenice - sostantivi concreti
Konkretne imenice označavaju fizičke i opipljive stvari:
il tavolo – sto
il libro – knjiga
il cane - pas
5. Brojive imenice - sostantivi numerabili
Brojive imenice označavaju predmete ili pojave koje se mogu prebrojati:
la penna - olovka
le sedie - stolice
i fiori - cveće
6. Nebrojive imenice - sostantivi non numerabili
Nebrojive imenice odnose se na supstance, apstraktne pojmove ili mase koje se ne mogu prebrojati:
l'acqua – voda
lo zucchero – šećer
l'aria - vazduh
7. Kolektivne imenice - sostantivi collettivi
Kolektivne imenice odnose se na grupe ili skupine ljudi, životinja ili stvari:
la flotta – flota
la classe – razred
il gregge – stado
Od Padeža Do Predloga: Kako Talijanski Jezik Izražava Ono Što Srpski Čini Padežima
Srpski jezik ima sedam padeža, dok italijanski jezik nema padeže u istom obliku, umesto toga koristi red reči i predloge. Zato su italijanski prevodi prilagođeni kontekstu. Tako da ćete kroz razne prevode rečenica upoznati se sa načinima kako da nešto izrazite, što u srpskom jeziku izražavamo padežima. Srećna vest je da u italijanskom jeziku nemate ni deklinaciju imenica koju bi ste morali znati i primenjivati kao u nemačkom jeziku. U svakom slučaju pogledajte neke rečenice na italijanskom jeziku, napisane prema padežima u srpskom jeziku.
1. Nominativ (ko? šta?)
Koristi se za subjekat u rečenici.
Il cane corre nel parco. - Pas trči po parku.
Marco ama il cibo italiano. - Marko voli italijansku hranu.
2. Genitiv (koga? čega?)
Izražava pripadnost, odsustvo ili poreklo.
Non ho tempo per riposarmi. - Nemam vremena za odmor.
La chiave della macchina è sul tavolo. - Ključ automobila je na stolu.
3. Dativ (kome? čemu?)
Izražava primaoca radnje ili korist.
Ho regalato un libro al mio amico. - Poklonio sam knjigu prijatelju.
I bambini hanno bisogno di attenzione. - Deci je potrebna pažnja.
4. Akuzativ (koga? šta?)
Koristi se za direktan objekat u rečenici.
Vedo il mare dalla finestra. - Vidim more kroz prozor.
Compro una nuova borsa. - Kupujem novu torbu.
5. Vokativ (hej, o!)
Koristi se za dozivanje.
Marco, vieni qui! - Marko, dođi ovamo!
Mamma, hai preparato un pranzo delizioso! - Mama, spremila si odličan ručak!
6. Instrumental (s kim? s čim?)
Izražava društvo ili sredstvo.
Viaggio con i miei amici. - Putujem sa prijateljima.
Scrivo con una penna. - Pišem olovkom.
7. Lokativ (o kome? o čemu?)
Koristi se uz predloge za označavanje mesta ili teme.
Parliamo dell'Italia. - Razgovaramo o Italiji.
Il libro è sul tavolo. - Knjiga je na stolu.
Nema komentara:
Objavi komentar